Božić na Švarcvaldu

januar 19, 2010

Ispričaćemo vam jednu priču. To nije sasvim obična priča, čije je korice otvorila dečija radoznalost, a roditeljske ruke odložile u podrum sa ostalim dečijim stvarima.  To je priča koja se nikada ne prerasta. A, zove se…

Ne, to nije „Božićna priča“ ispisana Dikensovim engleskim perom u XIX veku. Naša priča smeštena je u XXI vek na snegovitim obroncima Crne Šume (Švarcvald), koja je bez ikakve sumnje začarana. Ljubičasto drvo, zlatan grad, kućice kao iz Ivice i Marice, kočije i konji, snežne pahulje, divni ljudi i jedan mali beli hram u sredini svega toga, kao oličenje dobra. Mislite da takve stvari postoje samo u bajkama? Možda ste u pravu, ali mi ćemo vam ipak ispričati našu priču. A, ona počinje baš ovako…

Lastinim minibusom pošli smo sa železničke stanice u Beogradu, u ponedeljak 04.01.2010.godine u 19 časova. Evropa nam je bila otvorena, sve granice smo prošli bez viza i bespotrebnog čekanja. Put je trajao oko 21 sat, a na prvim stranicama naše priče nalazi se…

Karlstor - kapija za istorijski deo centra

Marienplatz - horisti ispred Skupštine

U jednom od kafića u Minhenu

Deo Skupštine grada

Zaleđena fontana

Statua Device Marije

Minhena ćemo se sećati kao grada kroz koji smo  prošli na putu ka začaranoj Crnoj šumi (Švarcvaldu). Verovatno se pitate odakle joj takav naziv, ali moramo vam reći da se i mi pitamo. Ne samo da u njoj nema ničeg crnog, već nas je u potpunosti očarala svojom belinom.

A, u sred Crne šume i njenih predivnih i divljih predela, mali beli hram. Utočište za pravoslavne hrišćane, topao dom za nas koji smo proveli skoro ceo dan u putu.

Kalendar je ispisao 05.01., a sat otkucao 16 časova kada smo stigli u hram Sv. Arhangela Mihaila u nemačkom gradu Filingen-Šveningen. Po ulasku u hram, našu pažnju odmah su privukli zanimljivi vitraži koji se ne sreću tako često u pravoslavnoj crkvi. Protonamesnik hrama Milenko Marković i dirigentkinja Jelena Mirkov dočekali su nas toplim rečima dobrodošlice i pozvali na ručak.

Ručak u sali crkvenog doma

Hram Sv. Arhangela Mihaila

Hor Sv. Đorđa ispred hrama

Vitraž Sv. Arhangela Mihaila

Protonamesnik hrama Milenko Marković

Vitraži u hramu

Domaćini kod kojih je trebalo da budemo smešteni tokom boravka u Filingenu-Šveningenu, došli su oko 18 časova. Po dvoje iz hora, boravili smo kod različitih porodica. Sa njima smo se upoznavali i družili tokom tih pet dana, išli u obilazak grada i kupovinu, zajedno slavili Badnje veče i Božić. Bili su nam kao porodica, koju smo ostavili kod svojih kuća u Beogradu.

Mrak se spustio nad Crnom šumom i, umorni od puta, utonuli smo u san. Da li je ono što se narednih dana dešavalo bio samo san, ne možemo sa sigurnošću reći, ali naše putovanje je tek počinjalo.

Nastavak na sledećoj strani…

Strane: 1 2 3 4 5

Na pragu 2010. godine

decembar 29, 2009

U susret jednoj od najvećih srpskih slava, koja će crvenim slovom označiti 19. Decembar, napravljena je ukrštenica sa 19 crkvenih praznika. Cilj ove ukrštenice je da kroz igru proverite koliko poznajete crkvene praznike. Nažalost, nisu svi crkveni praznici mogli da se uvrste u ukrštenicu, pa se nadamo da nam nećete zameriti ukoliko se vaša slava nije pronašla na spisku. To nikako ne znači da je ona manje važna.

Ukrštenica je u pdf formatu, pa vam je potreban Adobe Acrobat Reader da biste mogli da je otvorite.

Dakle, olovku u ruke i počnite sa popunjavanjem!

Bez virenja u rešenje! :)

Rešenje ukrštenice

Hor Sv. Đorđa nastupiće na otvaranju humanitarne izložbe „Zvona Metohije“, koja je ove godine namenjena za zaštitu kulturnog nasleđa u Velikoj Hoči na Kosovu i Metohiji.

Postavku čine slike, skulpture, grafike i crteži članova Udruženja likovnih umetnika Srbije i kolekcija pripremljena za aukcijsku izložbu koja je trebalo da se održi u Rusiji, ali nije realizovana.

Datum i vreme: Ponedeljak 14.dec 2009., u 19 časova

Mesto: Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić

Njegova Svetost Patrijarh Srpski Gospodin Pavle (1914-2009)

Povodom dana žalosti zbog upokojenja Njegove Svetosti Patrijarha Srpskog Gospodina Pavla, naš hor nastupio je u jutarnjem programu RTS-a.

Vječnaja pamjat!

U studiju RTS-a

Đurđic. Slava našeg hora

novembar 15, 2009

Protojerej-Stavrofor Slavko Božić i Dušan Pajović, domaćin slave

U crkvi Sv. Đorđa na Banovom brdu, u krugu prijatelja, obeležena je još jedna horska slava – Đurđic.

Jesenja kiša udarala je u prozore naših automobila, dok smo se kretali u pravcu Pančeva gde je trebalo da nastupimo u okviru XII međunarodnog festivala „Pančevački dani duhovne muzike“. Praveći ritam, kojim smo održavali našu veselost i budnost na kraju radne nedelje, kapljice kiše su se topile i nestajale u mraku koji je označavao naš dolazak u Svetouspenski hram oko 18:30 časova.

Po dolasku u hram, održali smo kratku tonsku probu u smanjenom sastavu, jer smo čekali još nekoliko članova hora da pristignu. Sa kišobranima u rukama uputili smo se ka prostoriji u kojoj Pančevačko srpsko crkveno pevačko društvo održava probe, kako bismo se presvukli i spremili za nastup.

Tamo su se već bili smestili horisti iz pevačkog društva Rukovet, dok su članovi hora Sv. Aleksandar Nevski bili u drugoj prostoriji.

Drugi po redu, nastupili smo kao najmalobrojniji od tri hora, ali već smo se na to navikli. I, dok su druga dva hora pevala u svojim toaletama, naše su ostale sakrivene ispod jakni i kaputa. Izgleda da je veličina hora ipak presudna u ovakvim situacijama. Više ljudi, toplije na sceni.

Nakon koncerta, domaćini su nam priredili koktel, pa je uz blagoslov sveštenika i dobru hranu i druženje završen drugi dan festivala „Pančevački dani duhovne muzike“.

Kako je zimsko računanje vremena pokrenulo mehanizme naših satova i pomerilo kazaljke unazad, tako je i pokrenulo naše stope ka Čukaričkoj padini ovog nedeljnog jutra. Naši prvi jutarnji glasovi začuli su se na liturgiji u crkvi Sv. Petke, zajedno sa horom Sv. Joakim i Ana.

Iako smo promenili ambijent – crkvu u kojoj smo pevali, ljude pored kojih smo stajali na balkonu, osećaj je i dalje bio isti. Stajali smo jedni pored drugih pred Bogom, a između nas se prostirao zvuk prijateljstva i ljubavi. Melodija sačinjena od nekoliko nota govorila je milion reči, koje je svako razumeo na svoj način.

Nakon liturgije, pevali smo na kolektivnom krštenju pedesetak mališana sa opštine Čukarica iz različitih parohija. Činu krštenja prisustvovalo je nekoliko sveštenika, među kojima je bio i protonamesnik naše crkve Vitomir Kostić, kao i protonamesnik Beogradsko posavski.

Nedeljno druženje nastavili smo u kafiću „Status“, posle čega je svako od nas otišao svojoj priči…do sledećeg susreta.